15 lis Strukovno obrazovanje u Hrvatskoj: Transformacija, izazovi i budućnost obrtničkih zanimanja

Posjetili smo Školu za montažu instalacija i metalnih konstrukcija smještenu na adresi Sveti Duh 129 u Zagrebu. Ova škola, koja trenutačno broji oko 450 učenika raspoređenih u 22 razreda, svake godine privlači sve veći broj kandidata, daleko više nego što ima slobodnih mjesta. Ovaj trend, koji se bilježi posljednjih godina, odražava promjenu percepcije u društvu prema obrtničkim i strukovnim zanimanjima. Dok su prije desetak godina roditelji i učenici preferirali gimnazijsko obrazovanje, danas sve više prepoznaju vrijednost praktičnih vještina i stabilnost koju obrtnička zanimanja donose. O razlozima ove promjene, izazovima s kojima se suočava sustav strukovnog obrazovanja te viziji za budućnost razgovarali smo s ravnateljem škole Darkom Sušcem, koji više od tri desetljeća radi u strukovnom obrazovanju i svjedok je brojnih promjena u obrazovnom sustavu.

– Mislim da su ljudi napokon shvatili kako ova zanimanja njihovoj djeci mogu osigurati dobar životni standard, ne samo za njih, već i za njihove obitelji. Do prije pet ili šest godina imali smo ozbiljnih poteškoća s upisima. Broj zainteresiranih učenika bio je znatno manji. No, situacija se potpuno promijenila. Danas je interes za upis u našu školu veći nego ikada u proteklih trideset godina – istaknuo je ravnatelj Sušac.

Prema njegovim riječima, ključni razlog za ovu promjenu leži u sve većoj svijesti o potražnji za kvalificiranim majstorima na tržištu rada, ali i u stipendijama koje dodatno motiviraju učenike i roditelje.

Promjena percepcije i poticaji za učenike

Za razliku od prijašnjih generacija, koje su često doživljavale strukovna zanimanja kao manje prestižna ili ograničavajuća, danas učenici u njima vide priliku za sigurnu budućnost. Ovaj pomak u velikoj mjeri potaknut je velikom potražnjom za obrtničkim zanimanjima na domaćem i europskom tržištu rada. Grad Zagreb, država i javna poduzeća nude stimulativne stipendije za deficitarna zanimanja, što značajno utječe na odluke učenika i njihovih roditelja.

– Upravo smo dobili zahtjev od Vodoopskrbe i odvodnje za stipendiranje deset učenika u zanimanjima vodoinstalatera i instalatera kućnih instalacija, ali samo za učenike trećih razreda. Riječ je o iznosu od 480 eura mjesečno tijekom deset mjeseci školske godine, uz uvjet da učenici nakon završetka školovanja provedu najmanje godinu dana radeći za poduzeće koje ih stipendira – pojasnio je ravnatelj.
Ove stipendije ne samo da pomažu učenicima u financiranju školovanja, već i osiguravaju poslodavcima kvalificiranu radnu snagu, čime se stvara obostrano korisna suradnja između obrazovnih institucija i tržišta rada.

Modularna nastava i učenje temeljeno na radu

Jedna od najznačajnijih novosti u strukovnom obrazovanju jest uvođenje modularne nastave i koncepta učenja temeljenog na radu, koji zamjenjuje tradicionalnu praksu. Ovaj pristup omogućuje učenicima da dio svog obrazovanja provedu u stvarnim radnim uvjetima, stječući praktične vještine koje su izravno primjenjive na tržištu rada. Modularna nastava omogućuje fleksibilnost u organizaciji prakse, jer učenike mogu primati i nelicencirane tvrtke, što olakšava pronalaženje mjesta za praktičnu nastavu. Međutim, ovaj sustav donosi i određene izazove.

– Na stručnim skupovima saznali smo da učenici koji praksu obavljaju kod nelicenciranih tvrtki ili obrta neće moći dobiti stipendije, što stvara određenu nesigurnost. S druge strane, broj licenciranih obrta i tvrtki koji mogu primiti učenike na praksu ograničen je. Jedan licencirani obrtnik smije educirati najviše troje učenika po zanimanju. Kako broj učenika upisanih u strukovna zanimanja značajno premašuje kapacitete licenciranih subjekata, uvođenje nelicenciranih tvrtki u sustav praktične nastave ključno je za osiguravanje da svi učenici imaju priliku za praktično učenje – objasnio je Sušac.

Modularna nastava donijela je i promjene u naziva zanimanja, ali i obrazovnim programima. Primjerice, nekadašnji strojarski tehničar sada je preimenovan u tehničara u strojarstvu, dok je tradicionalni bravar postao operator strojnih obrada, zanimanje koje se značajno razlikuje od klasičnog bravarskog posla. Slično tome, plinoinstalateri, vodoinstalateri, instalateri grijanja i klimatizacije te instalateri kućnih instalacija spojeni su u jedno zanimanje – monter strojarskih instalacija. Ova promjena izazvala je nezadovoljstvo među majstorima, posebice plinoinstalaterima, koji smatraju da novo zanimanje ne omogućuje dovoljnu specijalizaciju za rad s osjetljivim sustavima poput plinskih instalacija.

Kontroverze oko novih kurikuluma

Ravnatelj Sušac izrazio je zabrinutost zbog načina na koji su uvedene neke od ovih promjena. Prema njegovim riječima, zanimanje montera strojarskih instalacija pojavilo se iznenada, bez dovoljno konzultacija s predstavnicima struke. Škola je bila uključena u europski projekt „Budi spreman i kompetentan!“, u suradnji sa Zadarskom županijom i Strukovnom školom Vice Vlatkovića, gdje je tijekom tri do četiri godine radila na razvoju novog kurikuluma za instalatere grijanja i klimatizacije te instalatere kućnih instalacija. Međutim, uvođenje novog zanimanja montera strojarskih instalacija došlo je neočekivano i bez dovoljne pripreme.

– Ovo zanimanje montera strojarskih instalacija pojavilo se gotovo preko noći, bez ikakvih ozbiljnih konzultacija s predstavnicima struke. Smatram da su inovacije u nastavnim planovima i programima potrebne, ali ne na ovaj način. Sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća instalaterska zanimanja prebačena su iz četverogodišnjih u trogodišnje programe, što je već tada značilo smanjenje obujma gradiva. Sada smo došli do toga da su četiri trogodišnja programa spojena u jedan trogodišnji, što je jednostavno previše komprimirano – upozorio je Sušac.

Prema njegovom mišljenju, rješenje bi moglo biti uvođenje četvrte godine obrazovanja, tijekom koje bi se učenici specijalizirali za jedno od područja – plinoinstalaterstvo, vodoinstalaterstvo, instalaciju grijanja i klimatizacije ili kućne instalacije. Ovakav pristup omogućio bi dublje razumijevanje specifičnosti svakog zanimanja, što je posebno važno u područjima poput plinoinstalaterstva, gdje nepravilnosti mogu imati katastrofalne posljedice.

– Da li biste dopustili nekome tko zna samo osnove plinoinstalaterstva da radi na vašem plinskom sustavu? Monter strojarskih instalacija nije samo pitanje razvođenja cijevi – tu postoje specifični trikovi, pravila i sigurnosni standardi koje učenici ne mogu savladati u tako kratkom vremenu. Za usporedbu, medicinske sestre dobile su petu godinu obrazovanja jer se prepoznala važnost njihove odgovornosti prema ljudskim životima. Slično tome, propust plinoinstalatera može uzrokovati ozbiljne nesreće, pa je pitanje zašto se to zanemaruje – naglasio je ravnatelj.

Transformacija tradicionalnih zanimanja

Još jedan primjer „kontroverzne“ promjene je preimenovanje bravara u operatera strojne obrade. Tradicionalni bravari, poznati po izradi čeličnih ograda, prozora ili poklopaca šahtova, sada se obrazuju za rad na CNC strojevima, tokarilicama i glodalicama. Ova promjena znači da novo zanimanje ima malo zajedničkog s klasičnim bravarskim poslom, što postavlja pitanje tko će u budućnosti obavljati tradicionalne bravarske poslove na gradilištima.
– Svi znamo što radi bravar. Izrađuje i sklapa konstrukcije, radi na gradilištima. No, po novom programu, operater strojne obrade bavi se radom na strojevima, što je potpuno drugačiji profil. Tko će sada izrađivati ograde ili poklopce šahtova? Nekada su uloge bravara, limara, krovopokrivača ili instalatera bile jasno definirane, a sada su zanimanja spojena i reducirana, što stvara konfuziju na tržištu rada – istaknuo je Sušac.

Budućnost strukovnog obrazovanja

Unatoč ovim izazovima, ravnatelj Sušac optimističan je u pogledu budućnosti strukovnog obrazovanja. Prema njegovom mišljenju, sadašnji trenutak predstavlja prekretnicu u kojoj se strukovno obrazovanje može razvijati i napredovati. Ključno je, međutim, riješiti postojeće probleme, poput prenatrpanih obrazovnih programa zbog kojih učenici nemaju priliku naučiti sve ono što im treba da budu vrsni majstori i specijalisti u svom području. Njegov prijedlog je povratak četverogodišnjih programa, koji bi učenicima omogućili ne samo stjecanje praktičnih vještina, već i priliku za nastavak obrazovanja na fakultetima.

– Učenik koji završi trogodišnji program ima ograničene mogućnosti za daljnje školovanje. Ako želi upisati program tehničara u strojarstvu kod nas, mora položiti razliku ispita iz prve tri godine i dodatno završiti četvrti razred, što znači gubitak dvije godine. Kad sam počeo raditi u ovoj školi, početkom 90-ih, dio mojih učenika odmah je počeo raditi nakon završetka školovanja, dok je drugi dio upisao fakultete i stekao dvije struke. Oni koji su završili tehnički fakultet postali su iznimno kompetentni stručnjaci, jer su kombinirali praktično iskustvo s teorijskim znanjem – prisjetio se ravnatelj.

Još jedan aspekt koji ide u prilog strukovnom obrazovanju jest otpornost obrtničkih zanimanja na automatizaciju i umjetnu inteligenciju. Dok se mnoga područja suočavaju s prijetnjom zamjene ljudskog rada strojevima, obrtnička zanimanja i dalje zahtijevaju ljudsku vještinu, iskustvo i preciznost.

– Bez obzira na razvoj tehnologije, umjetna inteligencija ne može zamijeniti majstora koji fizički radi na instalacijama u kupaonici, kuhinji ili na gradilištu. Može eventualno pomoći u projektiranju ili vizualizaciji, ali ne može nadomjestiti praktično znanje i iskustvo. To je velika prednost naših zanimanja – naglasio je Sušac.

Prilagodba modernim tehnologijama

Iako umjetna inteligencija ne može zamijeniti majstore, tehnološki napredak značajno mijenja prirodu posla u strukovnim zanimanjima. Učenici sutrašnjice radit će s pametnim sustavima grijanja, obnovljivim izvorima energije, digitalnim senzorima i drugim inovacijama koje čine struku sve kompleksnijom. Primjerice, instalateri grijanja i klimatizacije sve češće upravljaju sustavima koji koriste toplinske pumpe ili solarne panele, dok vodoinstalateri moraju biti upoznati s naprednim sustavima za upravljanje vodom. Ove promjene zahtijevaju prilagodbu obrazovnih programa kako bi učenici bili spremni za rad u modernom okruženju. Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija nastoji pratiti tehnološke trendove. U svoje praktikume uveli su modernu opremu na kojoj njihovi učenici usvajaju nove tehnologije i tako postaju konkurentni i traženi na tržištu rada.