16 stu Počinje primjena baznih cijena: “Puno je pitanja, a obrtnik se u kratkom vremenu mora sve pripremiti za sve to.”
Sutra bi trebala krenuti primjena novih pravila o isticanju cijena. Završilo je javno savjetovanje, obrtnici bi uz aktualnu cijenu morali istaknuti i baznu cijenu. Ona pokazuje koliko je proizvod ili usluga stajala 10. rujna 2026. Uz to, moraju objaviti cjenike na svojim web stranicama. Obveza se više ne odnosi samo na hranu, piće i kozmetiku u trgovinama. Obuhvaća i brojne obrtničke usluge. Hrvatska obrtnička komora zatražila je da se obrtnici i mikropoduzetnici izuzmu od nje. Naglasak je stavljen na djelatnosti u kojima se cijena određuje prema konkretnom poslu, utrošenom radu i materijalu te se traži da se cjenici ažuriraju samo pri promjeni cijena, bez dodatnih tehničkih zahtjeva i troškova. O tome koliko su zagrebački obrtnici spremni, koliko ih nove obveze stoje i ima li kupac od sidrenih cijena stvarnu korist, razgovarali smo s Ivicom Zanettijem, predsjednikom Udruženja obrtnika grada Zagreba.
-
Jesu li zagrebački obrtnici spremni i s kojim se pitanjima najčešće obraćaju Udruženju?
Teško je biti spreman kad se pravila mijenjaju do zadnjeg trenutka. Rok je već jednom pomaknut jer se pokazalo da treba više vremena. Bojim se da situacija ni sada neće biti povoljnija. Mi ćemo kao Udruženje dati sve od sebe da naše obrtnike informiramo o novim obvezama. Puno je pitanja, a obrtnik se u kratkom vremenu mora sve pripremiti za sve to. Obrtnici žele poštovati propise, ali moraju znati što se od njih traži. Ova situacija kod njih stvara nesigurnost.
-
Što ista obveza znači za obrtnika, a što za veliki trgovački lanac?
Veliki lanci imaju informatičare, pravnike, administraciju i cijelu logistiku. Obrtnik sve to mora raditi sam. Danju radi, a navečer vodi papirologiju. Ista obveza za njega je puno teža. Svaki sat potrošen na tablice i cjenike sat je koji ne može naplatiti. Kad se tome dodaju posebni formati datoteka i stalno ažuriranje web stranice, teret postaje još veći. Osim toga, mnogi rade sami i nisu dovoljno informatički vješti pa će morati platiti nekoga da to radi umjesto njih. To je prevelik teret za ionako preopterećene male obrte.
-
Kako će sidrene cijene opteretiti obrtnike?
Zahtjev za objavom cjenika u posebnim formatima na web stranici dodatno će financijski opteretiti obrtnike. Najveći broj naših obrtnika rade sami i osim svog posla moraju biti i čistači, i menadžeri, i marketing stručnjaci, a sada i informatičari. Oni bi trebali ažurirati cjenike u zadanim XML i CMS formatima, za koje mnogi od nas do sada nisu ni znali da postoje, a kamoli kako se njima koristiti. Tu će trebati dodatno investirati i stvorit će se novi troškovi. Ako već želimo informirati kupce, onda bi trebalo inzistirati da cijene budu u obliku u kojem ih kupac može pročitati, neovisno o formatu.
-
Može li se za usluge automehaničara, instalatera ili servisera odrediti usporediva sidrena cijena? Što bi značilo vezati je uz normative i marže?
Ne u potpunosti. Ministarstvo je već u Prijedlogu pravilnika pokazalo da ide u smjeru izuzimanja usluga koje se prilagođavaju pojedinom korisniku, primjerice procjene popravka automobila nakon dijagnostike ili ponude za obnovu kupaonice. Takva se cijena određuje za konkretan posao i ne može se uspoređivati s drugima pa bazna cijena tu nema smisla. Obveza isticanja bazne cijene ipak će ostati za osnovne usluge koje obrtnik ima u cjeniku, poput sata rada, izlaska na teren, malog servisa ili zamjene guma, kao i za dijelove i materijal koje prodaje po jediničnoj cijeni.
-
Može li sidrena cijena u građevinskim obrtima potrošaču dati pogrešnu sliku o tome zašto je usluga poskupjela?
Može. Građevni materijal danas je trećinu skuplji nego 2021. Prema Državnom zavodu za statistiku, u kolovozu je bio 33,1 posto skuplji od prosjeka 2021., a samo u godinu dana poskupio je 3,8 posto. Ako se cijena posla uspoređuje s cijenom od prije godinu dana, kupac će vidjeti razliku i pomisliti da je obrtnik digao cijenu. Zapravo je poskupio materijal, a obrtnik samo prenosi ono što je i sam platio više.
-
Koji stvarni problem zaštite potrošača sidrene cijene rješavaju? Pitaju li kupci uopće za njih?
To pitamo i mi. Mi obrtnici ne bježimo od toga da cijene naših usluga budu transparentne i jasne našim klijentima, jer ako su oni zadovoljni odnosom cijene i kvalitetom usluge oni nam se vraćaju. No za svaku novu obvezu koja se nameće poduzetnicima treba reći koji problem rješava, koliko koristi kupcu i koliko košta obrtnika. Za hranu, piće i kozmetiku sidrene cijene postoje već od 2025. i tu ne tražimo promjene. Ali širenje na sve proizvode i usluge nitko nije obrazložio. Kupca kod frizera, majstora ili u restoranu zanima koliko će platiti danas. Na nedavno održanom 5. Obrtničkom fokusu Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, rekla je da se kupci ne obaziru previše na sidrene cijene i da od njih neće imati veće koristi. Kad kupci vide da je nešto prije bilo jeftinije, to im, kako je rekla, „može samo regulirati tlak i ništa drugo”.
-
Kad kupac istodobno vidi aktualnu cijenu, najnižu cijenu u zadnjih 30 dana i baznu cijenu, pomaže li mu to ili ga zbunjuje?
Više ga zbunjuje. Tri cijene na jednoj etiketi ne znače da je kupac bolje informiran. Najvažnije mu je koliko nešto stoji danas, a ta se informacija gubi među ostalim brojkama. I europska pravila dopuštaju da se broj cijena ograniči, upravo zato da kupac ne bi bio zbunjen. Tu je i niz praktičnih pitanja. Koja je bazna cijena ako je proizvod baš na referentni dan bio na akciji? Što ako ga toga dana nije bilo u ponudi? Što je novi proizvod, a što stari pod novim imenom? Odgovori na to moraju jasno pisati u Pravilniku, a ne u naknadnim tumačenjima.
-
Ide li Hrvatska predaleko, osobito kod usluga?
Da. Europska pravila ne traže baznu cijenu. To je hrvatski dodatak. Europska pravila o prethodnoj cijeni kod sniženja odnose se samo na robu, a ne na usluge. Država ima pravo uvesti strože mjere, ali onda mora objasniti zašto i pokazati da korist nadmašuje trošak. Za usluge to nitko nije napravio. Postoji i problem koji se rijetko spominje. Cijeli cjenik u obliku koji računalo može automatski čitati mogu preuzimati konkurenti i dobavljači i tako dobiti potpun uvid u poslovanje malog obrtnika. Pritom nije jasno hoće li ista pravila vrijediti i za strane web trgovine koje prodaju hrvatskim kupcima. Propis koji treba štititi kupce ne bi smio oslabiti domaće obrtnike u odnosu na stranu konkurenciju.
-
Zna li se koliko će ove obveze stajati obrtnike u novcu i vremenu?
Ne zna se, i to je problem. Mi stalno upozoravamo na potrebu smanjenja opterećenja obrtnika. Ministarstvo gospodarstva zaduženo je smanjivati administraciju za poduzetnike i prije novih propisa mora procijeniti njihov trošak. Hrvatska obrtnička komora zatražila je tu procjenu, ali je još nismo dobili. Trošak nije samo nova etiketa. To je vrijeme za utvrđivanje cijena, prilagodba oglasa, izrada posebnih datoteka za web i, za neke, povezivanje web stranice s blagajnom i skladištem. Bazna cijena mora se istaknuti i u oglasima pa svaki letak, plakat ili objava na društvenim mrežama postaje složeniji.
-
Podržavate li izuzeće obrtnika i mikropoduzetnika?
Da, u potpunosti. To je i prvi zahtjev Hrvatske obrtničke komore. Obrtnici nisu glavni uzrok rasta cijena. Primjerice, restorani i usluge smještaja u kolovozu su poskupjeli 6,1 posto, ali su ukupnoj inflaciji pridonijeli samo 0,34 postotna boda. Prijevoz je pridonio 1,88, a stanovanje i energija 1,62 postotna boda. Mjere moraju odgovarati stvarnom problemu.
-
Ako Ministarstvo to ne prihvati, koje je najmanje prihvatljivo rješenje?
Pravilnik treba točno navesti na koje se proizvode i usluge odnosi. Obrtnik ne smije biti prisiljavan objavljivati svoje kalkulacije i marže. Za male obrtnike treba biti dovoljan običan, čitljiv cjenik na njihovoj web stranici, bez posebnih formata datoteka. Mnogim obrtnicima web stranica služi kao osnovni alat informiranja o lokaciji i radnom vremenu i ne bi se trebalo dogoditi da zbog troškova i dodatne administracije oko objave cjenika u posebnim formatima obrtnici dođe do gašenja stranica. Tako obrtnici ostaju bez svog prozora prema kupcima, a kupci bez informacija koje su imali do sada. Nitko ne bi trebao imati dodatne troškove zato što mora staviti cjenik na svoju web stranicu. Također treba jasno napisati da profil na Facebooku, Googleu ili platformi za rezervacije nije vlastita web stranica obrtnika. Na kraju, sve što pravilnici propisuju mora biti jasno kako bi se obrtnik mogao pripremiti i ne bi nehotice počinio prekršaj.
Sorry, the comment form is closed at this time.