Jedina je cura u razredu, ali to je ne sprječava da živi svoj san i jednog dana postane stolarka - Udruženje obrtnika grada Zagreba
5963
wp-singular,post-template-default,single,single-post,postid-5963,single-format-standard,wp-theme-bridge,bridge-core-3.0.7,cookies-not-set,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-29.4,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive

Jedina je cura u razredu, ali to je ne sprječava da živi svoj san i jednog dana postane stolarka

Karla Beganović učenica je Škole drvne tehnologije i šumarstva i jedina djevojka koja se u ovom trenutku školuje za zanimanje stolar. Odlučila je, unatoč svim predrasudama s kojim se susreće čak i u svom najbližem okruženju, krenuti svojim putem. Ljubav prema drvetu i radu s njim bila je presudna. Tu ljubav razvila je u pilani svog djeda, gdje je često provodila svoje slobodno vrijeme. Kad je trebala izabrati u koju će srednju školu odluka je bila laka. Upisala je program za stolara, iako joj je bio zanimljiv i program drvodjeljskog tehničara.

– Od malena sam radila s drvom. Kao mala uvijek sam se motala oko djede i bake dole u našoj pilani. Mi se obiteljski bavimo drvom i zbog toga sam upisala ovu školu. Htjela sam ići za dizajnera, ali sam na kraju upisala za stolara. Mislim da sam dobro odlučila, puno toga već znam i škola mi ne predstavlja problem – objasnila je Karla.

Kako kaže, u školi imaju dobru praktičnu nastavu na kojoj se da puno toga naučiti.

– Profesori su uvijek tu za nas i objasne nam sve. Svaki tjedan radimo s drvom i svaki drugi dan nešto novo napravimo. Mislim da bi se tako trebalo raditi i tijekom naukovanja kod majstora. Važno je da dobijemo priliku raditi na strojevima i da upoznamo tehnologiju koji će nam biti potrebna za samostalni rad. Mislim kako će dobri majstori uvijek biti na cijeni. Volim raditi s drvom, doduše ono je skuplje od sveprisutnog iverala, ali je u konačnici kvalitetnije i trajnije. Obožavam nešto izrađivati od pravog komada drva – kaže učenica.

Karla svojom energijom i voljom ruši sve prepreke na svom putu.

– Na početku su se svi oko mene brinuli i govorili da to nije za djevojke i ovo ono, ali sad su zadovoljni jer mi škola ide od ruke i da ću završiti ono što sam htjela. Prihvatili su me i dečki iz razreda. Dobri smo si svi. Sad smo u drugi razred i dobro smo se upoznali te se družimo i brinemo jedni o drugima – rekla je Karla.

Još nije sigurna kojim će putem krenuti nakon što završi školu. Možda će nastaviti još jednu godinu školovanja za drvodjeljskog tehničara ili će nastaviti raditi u djedovoj pilani, a možda otvoriti i vlastitu stolarsku radionu.

No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.