Prvi su se u cehove počeli udruživati obrtnici Gradeca 1447, godine kada je gradečka uprava dala povlastice krojačima. Kralj Matija Korvin dodijelio je prilikom boravka u Zagrebu 1466. godine cehovske povlastice postolarima i udruženim krznarima, uzdarima i remenarima, a kad su im se potom pridružili i sedlari, kralj Korvin im je 1480. godine potvrdio povlastice. U 15. se stoljeću osnivaju tri ceha, a početkom 16. stoljeća osniva se ceh zlatara.
Godine 1521. kralj Ludvig II izdaje povlastice ostrugarima, bravarima, kovačima i mačarima, a u prvoj polovici 16. stoljeća spominje se i ceh mesara, čije povlastice koje je dala gradska uprava nisu sačuvane. Znači, u 16. stoljeću djeluje već šest, odnosno oko 65 raznih obrta. Najviše je bilo postolara (38), zatim mesara s 36 radnji, a bilo je tu i 27 krojača, 24 kovača, 10 krznara, 11 sedlara i stolara, 14 kolara, 11 kamenara, 10 ribara, 9 mlinara i čak 16 zlatara. Ostale struke bile su zastupljene sa znatno manje obrtnika.
Godine 1617. godine na Gradecu se osniva ceh čizmara, brijača, apotekara i staklara, a u trećem se desetljeću 17. stoljeća zlatari pridružuju kovačima, bravarima i mačarima. Gradska je uprava 1644. godine dala pravila cehu gumbara, a povlastice je potvrdio Ferdinand III. dvije godine poslije. Ceh tkalaca spominje se 1698. godine iako nema točnih podataka tko ga je i kada osnovao, a iste je godine osnovan ceh trgovaca, koji nikada nije djelovao kao udruženje.
U 18. stoljeću raspao se ceh osnovan 1617. godine jer su čizmari 1712. godine osnovali samostalan ceh, a staklari su se pridružili stolarima, tokarima i orguljarima koji su povlastice pribavili 1741. godine. Iste je godine gradska uprava dodijelila pravila cehu graditelja, klesara i tesara koji već sljedeće godine dobivaju povlastice od Marije Terezije. Ceh klobučara dobiva povlastice 1748. godine, 10 godina poslije ceh tkalaca, a 1779. godine ceh brijača, kirurga (ranarnika), kupeljnika, vlasuljara. U 18 je stoljeću, dakle, utemeljeno 5 cehova pa je na Gradecu ukupno djelovalo 13 cehova. Početkom 19. stoljeća krznari se odjeljuju od remenara i sedlara, 1818. godine povlastice vladara dobiva ceh mlinara, sapunara i pekara.
Sedam godina nakon dobivanja povlastica pekari se osamostaljuju, trgovci svoje udruženje osnivaju 1835. godine. prve povlastice na Kaptolu dobivaju postolari 1627. godine, a 1632 nastaje udruženi ceh sedlara, remenara, bravara i mačara, kojemu se ubrzo pridružuju krznari, a 1665. godine zlatari i kovači. Taj ceh dobiva ime Veliki ceh, a djelomice je imao odlike općeg udruženja obrtnika. U 17. stoljeću u tom su cehu radila 63 majstora, a u 18. stoljeću, 261 majstor. Godine 1663 osnovan je čizmarski, 1667. g. krojački, a 1675. godine gumbarski ceh. Biskup Maksimilijan Vrhovec dopustio je obrtnicima koji stanuju Vlaškoj ulici da se udruže u kaptolske cehove te je 1819. godine osnovan ceh stolara, tokara, staklara i bravara čime je broj cehova na Kaptolu povećan na šest. U 19. stoljeću postojala su 3 ceha udruženih kaptolskih i gradačkih obrtnika te onih s područja zagrebačkog biskupa.
Bio je to ceh tkalaca, zatim ceh opančara te ceh kožara i štavilaca, a kaptolski i gradečki gumbari međusobno su ugovorom 1853. udružili u zajednički ceh. Tih godina su zabilježene i mnoge reforme cehova. Krajem 1859. godine izdan je novi cehovski red koji je stupio na snagu carskom odlukom godinu dana poslije. Taj je propis proklamirao slobodu obrtu i ukinuo cehovsku organizaciju, ali nije bio proveden. Vladar Franjo Josip I 16. ožujka 1872. godine donosi Obrtni zakon kojim se ukidaju cehovi i osnivaju obrtne zadruge. Još su niz godina održavale cehovsku tradiciju i običaje te čuvale i obnavljale cehovske predmete.
Valja napomenuti da su se već 1852. godine osnovale, usporedo s cehovima, Trgovačko - obrtničke komore Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Obrtni zakon iz 1872. godine, kojim se ukidaju cehovi, bio je povod zagrebačkoj obrtničkoj komori da 1879. godine sazove sveobrtničku skupštinu. To je bila prva uža veza obrtnika iz cijele Hrvatske i spoznaja da su im poteškoće zajedničke.
